Kako bismo Vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Više informacija možete pronaći OVDJE.Slažem se
  • Parovi
  • Rezultati
  • Ljestvica

Hrvatski Telekom Prva liga, 0. kolo

Pogledaj detaljnije

Posrijedi je standardni član Dinamove udarne formacije, igrač koji se opravdano smije tretirati kao nogometaš, prirodni talent suptilne tehnike na radnome mjestu jednog od odvojice defenzivnih veznih.

foto: HNS
16.02.2017. 17:48

To „defenzivno“ u slučaju Domagoja Pavičića zvuči malo nategnuto, na neki način čak i – podcjenjivački premda je momčadi dragocjena svaka uloga. No, on je ipak izraziti kreativac neočekivanih i stoga nepredvidivih rješenja. Koji se nimalo ne buni zbog posla osmišljenog u majstorskoj radionici trenera Ivajla Peteva:
- Dapače, volim se povući, krenuti malo natrag, osvojiti ili dobiti loptu pa otići sve do prvih redova, razigravati te osobno prijetiti...

Domagoj se rodio u Zagrebu 9. ožujka 1994. Tata Dane je iz Like, iz Smokrića nedaleko Lovinca, mama Ana iz Slavonije, iz Starog Petrovog Sela nedaleko Nove Gradiške.
- U mlađim uzrastima godinu dana proveo sam u Jarunu, dvije u Zagrebu. U Dinamu došao 2007.

Nešto duže od dvije participirao je u seniorima Lokomotive?
- Izlet na Kajzericu bio je vrlo koristan, tamo sam dodatno napredovao, stalno u pogonu.

Oduvijek slovi velikom nadom, zato ne čudi što je nastupao za gotovo sve mlađe reprezentacije na listi od U-14 do U-21, nije jedino za U-20:
- Kad je 2013. bilo SP u Turskoj morao sam otkazati zbog problema s aduktorom.

Ljeti 2012. izbornik Dinko Jeličić poveo ga je na EP U-19 u Estoniji ne mareći što je generacija nominalno bila 12 mjeseci starija. Već u prvoj utakmici strašno je zabio Englezima:
- Šteta što su u međuvremenu pogodili i oni, izgledali smo puno bolje, opasnije, tehnički dominantnije... Glavno je bilo završiti među prvih šest, izboriti spomenutu Tursku.

Domagoj i klupski suigrači tu su zemlju poslije trotjednih priprema napustili nekidan. Ocjena rada i učinka?
- Stvarno je sve bilo super. I smještaj, i uvjeti, i provjerni susreti, svakako i rezultati. Odigrao sam tri cijele utakmice, postigao dva gola, u pobjedama 3:1 protiv Dnjipra i Zaglebiea.

Očito je u pravom stanju:
- Osjećam se odlično.

U rasporedu 4-2-3-1 on je desni u toj „dvojci“, u paru s imenjakom Antolićem:
- Tako startamo, ali nerijetko i zamijenimo mjesta.

Mediji predviđaju da je idealni sastav Livaković - Stojanović, Benković, Lešković, Pivarić - Pavičić, Antolić - Soudani, Sammir, Ćorić - Hodžić. Te da će se Slavenu Belupu u subotu od 17.00 na vlastitom travnjaku suprotstaviti Livaković - Matel, Sigali, Lešković, Pivarić - Pavičić, Antolić - Olmo, Sammir (?), Ćorić - Hodžić. Prema tome, Pavičić se predmnijeva u svakoj soluciji!
- Ne bih ja to tako, odlučuje trener. Zasad neki dečki nisu potpuno zdravi, zbog toga ni spremni. No ima nas dovoljno za puni tempo od samog početka.

Uvaženi sugovornik dio je sjajnog mladog ešalona iz „plavog inkubatora“ u kojem su i Ante Ćorić, Filip Benković, Bojan Knežević, Ivan Fiolić, Nikola Moro, Borna Sosa, Vinko Soldo, Dani Olmo, Ivan Božić. Za prvu momčad dosad je skupio 58 natjecateljskih utakmica i četiri službena pogotka. U 20 kola aktualnog prvenstva šest je puta na terenu bio cijelo vrijeme, dvaput startao pa izlazio, pet puta je on mijenjao, jednom odsjedio na klupi a šest puta nije bio ni pričuva – naprimjer u četiri posljednje partije, ne bez razloga:
- U Ligi prvaka s Lyonom ozlijedio sam rame i dugo mirovao, inače bi domaća statistika bila bolja.

Ujesen je dakle nanizao 729 minuta u borbi za bodove, što je 40,5 posto od maksimuma. Slijedi zasigurno uvjerljivije proljeće!
- Samo da me zaobiđu ozljede. Onu lanjsku, lom metatarzalne kosti desnog stopala, vukao sam četiri mjeseca.

Veli da su mu ove pripreme napokon bezbrižne:
- Jedine u kojima nije bilo nikakvih stresova povodom zdravstvenih poteškoća. Nadam se da su nezgode iza mene.

Ispred njega i njegovih je Rijeka, s neprestano spominjanih šest bodova suficita. Iskušenje i izazov u pokušaju Modrih da naslov prvaka zgrabe i 12. put zaredom?
- Ne bih o najvećem suparniku. Zaključili smo da moramo gledati isključivo sebe, ići utakmicu po utakmicu, o sastavu s Rujevice razmišljati uoči međusobnog dvoboja. Sve drugo bilo bi pogrešno. Činjenica je da su oni prošlog ljeta i jeseni bili dobri, da ta prednost nije zanemariva, makar nije ni nepremostiva. Mi smo uvjereni da je dostižna!

Domagoj se također zatekao u vatri „onih“ 5:2 odnosno 2:5?
- Da, odradio sam svih 90 minuta. Bili smo slabi, loši, na kraju nemoćni. Dogodi se. Prvi gol primili nesretno, drugi nespretno pa smo se raspali. Uvukla se nervoza, prevladala dekoncentracija. Svakako da baš nije bilo za ponos.

Ako može tek jedno potpitanje u vezi s temom koju izbjegava namjerno i spontano: tko prednjači u riječkoj postavi, tko je klasa po njegovom ukusu?
- Franko Andrijašević i Stefan Ristovski.

Rado se, međutim, osvrnuo na kalvariju Arijana Ademija:
- Tako nestrpljivo čekali smo rješenje Međunarodnog sportskog suda iz Lausanne, koji je ponovo sve prolongirao. I površnim promatračima je jasno da Arijan nije uzimao nedopuštena sredstva, da je riječ o spletu okolnosti u kojima nema njegove krivnje. Strpljivo smo ga čekali do 15. veljače, čekamo i dalje.

Da ne zaboravimo „farmaceute“, kakav rezultat predviđa preksutra predvečer?
- Neće biti jednostavno. Imamo pouku iz prethodnog zagrebačkog okršaja, 1:1 što je za nas zaista bilo neprihvatljivo iako smo izjednačili u zadnjim sekundama. U Koprivnici smo dobili tijesno, 1:0. Protivnik je žustar, mobilan, neugodan, nećemo pasti u zamku i baviti se – podcjenjivanjem. Svaka nam je tekma jako bitna.

Nešto o šefu struke Petevu?
- Donio je dosta novosti. Pogotovo u vezi s disciplinom, ozbiljnošću i taktičkom zrelošću. Mnogo radimo i na agresivnosti, hvatali smo upravo ono što nam je nedostajalo!

Domagoj Pavičić u finišu kvalifikacija za EP selekcija U-21 bio je kapetan nacionalne vrste i važna poluga Nenada Gračana, koji i sad žali što ga nije imao u presudnom kreševu kod Šveđana.
- Žalim i ja, prilika nikad nije bila veća.

Bit će ih još, među Vatrenima, kojima će uskoro pripadati logički, po svim kriterijima.
- Idem postupno. Želio bih stići što dalje, što više, iako nisam opterećen ambicijom.

Jedno je pak izvjesno: kad za desetak sezona prođe osobnim zenitom, ciljat će nastavak na drugim kontinentima, recimo sjevernoameričkom; zašto ne u Croatiji Toronto koju predsjednički, tako stabilno i uvjerljivo, vodi njegov stric Josip, popularni i poštovani Joe!

Još vijesti

  • Bravo publika, bravo Hrvatska

    17.06.2018.

    Bravo publika, bravo Hrvatska

    Kažu da se za Kalinjingrad poslije Drugog svjetskog rata baš nimalo nisu zanimali prvi susjedi Poljaci i Litavci, jesu nešto udaljeniji Rusi svjesni sjajnog strateškog položaja i činjenice da se na...

  • Dragan Primorac: "Zar glava nije važnija od noge?"

    16.06.2018.

    Dragan Primorac: "Zar glava nije važnija od noge?"

    Specifičan je grad u kojem ove subote Hrvatska igra 17. utakmicu na svojem petom svjetskom prvenstvu. Ruska enklava Kalinjingrad nalazi se sa sjeverne strane Poljske (383 kilometara od Varšave) te...

  • Ilustracija iz Francuske 1998. inspiracija za Rusiju 2018.

    14.06.2018.

    Ilustracija iz Francuske 1998. inspiracija za Rusiju 2018.

    Bio je to prigodni povratak u prošlost: ovog četvrtka u Vijećnici Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, otvorena je izložba fotografija Roberta Valaija s nastupa hrvatske reprezentacije na SP-u prije...

  • Suci prestaju biti crne ovce i bijele vrane

    13.06.2018.

    Suci prestaju biti crne ovce i bijele vrane

    Naravno da su suci i suđenje važan dio svakog nogometnog natjecanja, pogotovo World Cupa kao najvećeg i najintrigantnijeg. Nema idealnih prosudbi, stoga ni apsolutne pravde, no FIFA poduzima sve da...

Ljestvica

1.Dinamo000
2.Gorica000
3.Hajduk000
4.Inter-Zaprešić000
5.Istra 1961000
6.Lokomotiva000
7.Osijek000
8.Rijeka000
9.Rudeš000
10.Slaven Belupo000